Puno iskustava je iza mene no ono što ću uvijek pamtiti su lekcije koje sam na tom težem putu naučila. Većina radnih mjesta na kojima sam radila nisu imali određene zadatke koji su bili dodijeljeni baš toj poziciji nego si bio primoran pod a) moliti kolegu da obavi svoj dio ili b) uraditi sve sam. Kako nisam osoba koja moli i zatim čeka danima da nešto bude odrađeno, te kako sam snosila odgovornost prema klijentima da dobiju proizvod/uslugu na vrijeme,  većinu zadataka sam odrađivala sama.

Znate što se dogodilo?

Kao prvo, poslodavac je shvatio da “mogu potegnuti” pa mi je dodijelio još više obaveza, a kao drugo, kolege su vidjeli da ću ionako ja odraditi taj zadatak pa su se lijepo izvukli od svog dijela posla.

I tako sam ja radila višestruko za dobrobit klijenata, tuđe tvrtke.

Unatoč silnom trudu da sve bude po PSu (ipak sam odrasla u Njemačkoj pa cijenim red, rad i disciplinu) nisam mogla utjecati na proizvodnju i moguće pogreške koji su rezultirali reklamacijama. 

Reklamacije sam također rješavala, na moju veliku žalost, prečesto u lažima koji su mi bili nametnuti da u ime tvrtke izgovorim. Još jedan “no go” mojih temeljnih vrijednosti.

Na posljetku, na svim tim radnim mjestima, ono što me najčešće dovodilo u nedoumicu, ljutilo me i frustriralo je nepoštivanje rokova i loša organizacija vremena. Kako i inače odlično raspolažem svojim vremenom i planiram svoje dane, tjedne i mjesece, jednostavno nisam mogla shvatiti kako jedna velika tvrtka opstaje unatoč nepridržavanja rokova ili konstantno mijenjajući plan.

Sjećam se kao da je jučer bilo kada sam podnijela zahtjev za godišnjim odmorom 6 mjeseci unaprijed! Da, šest mjeseci. Isplaniran je bio ljetni odlazak na more, zahtjev je bio poslan i pismeno odobren od strane direktora.

Ono što je doslovno bila kap koja je mene katapultirala u odluku otkaza i osamostaljenja koje sam u tom periodu već planirala, bila je poruka direktora, mjesec dana prije ljetnog odmora, da mi zahtjev za godišnjim odmorom ipak ne može biti odobren.

Hvala mu na tome jer bi u suprotnom vjerojatno još uvijek “planirala” odlazak. Zato često i kažem da nas ponekad život pogura prema odlukama koje smo već donijeli. 

I upravo u ovim iskustvima leže 3 razloga zašto sam se odlučila boriti sama i po svom.

• Odgovornost prema klijentima 

Ako već toliko vremena ulažem u kvalitetno odrađen posao, dajem se svim srcem i glavom, onda neka ta odgovornost bude prema mojim klijentima.

• Optimalan broj zadataka i projekata

Burn out ne koristi nikome. Ni meni ni mojim klijentima. I upravo zato sam odlučila raditi po svom. Ne pretrpavati se zadacima i projektima ili brojem klijenata kojima ne bih uspjela odraditi posao kvalitetno. Bitnija mi je kvaliteta nego kvantiteta koju velike tvrtke forsiraju. 

• Organizacija vremena

Treća stavka mi je najvažnija.

Moj život = moje vrijeme. 

Moje vrijeme = moja sloboda.

Sva moja iskustva su pridonijela tome da istražujem, prvenstveno sebe. Koje su moje temeljnje vrijednosti, na koji način želim živjeti ovaj život, na koji način želim pridonijeti ljudima oko sebe, mogu li živjeti sama sa sobom radeći to što radim. Mentori, edukacije i radionice su me godinama formirali do točke otkaza koju do sada nisam požalila.

Zato svima koji čitaju preporučujem priče autentičnih kreativaca na mom blogu koji inspiriraju upravo osobnim pričama. Ovakve i slične lekcije najčešće dijelim na svojoj FB stranici kao i na Instagram profilu pa mi se tamo slobodno pridružite i postavite pitanja koja vas zanimaju. 

Ostanite gladni, ostanite usredotočeni, ostanite jaki, ali uvijek ostanite ponizni.

Vaša biznis mentorica Anita!