Vanja Knežević: Fitblogerica i Strastvena Trkačica
Ako još niste čitali o ovoj izuzetno upornoj mladoj dami, vrijeme je da vas podsjetim na našu kreativku Vanju Knežević.
Vanja je spojila ugodno s korisnim te svoju strast prema fitnessu, trčanju i nutricionizmu dijeli na svom blogu Fitblogerica. Ljubav prema trčanju približila ju je njenom cilju – istrčavanju šest velikih svjetskih maratona, a jedan od koraka na tom putu je i sudjelovanje na Chicago Marathonu 2020.
Kroz pet pitanja Vanja nam otkriva zašto nije mogla suzdržati suze na utrci u Zadru, koji je zadnji film koji je pogledala, zašto ju je Dubrovnik oduševio te što bi svaka obitelj trebala češće prakticirati.
Uživajte u čitanju!
1. Pročitala sam…
Can’t Hurt Me od Davida Gogginsa. David je jedan od najizdržljivijih ljudi na planeti. Završio je nekoliko najelitnijih programa vojske SAD-a (Navy Seal, US Army Ranger, US Air Force) i sudjelovao na brojnim ultramaratonima, ultra triatlonima i sličnim natjecanjima.
Trčao je utrku dugu 160 km i nije odustao dok nije stigao do cilja, premda je imao slomljene kosti u nogama i rapture mišića. U knjizi opisuje svoj put od siromaštva, teškog djetinjstva i pretilosti do čovjeka kojeg su mnogi proglasili najizdržljivijim na svijetu. Knjiga me naučila da, kada mislimo da smo gotovi, zapravo smo tek na 40% svojih mogućnosti. Sve je moguće ako naučimo kontrolirati svoj um.
Zanimljivo je da Goggins ne vjeruje u motivaciju jer, prema njemu, motivacija dolazi i odlazi. On koristi riječ ‘‘driven’’ – na hrvatskom bi se to moglo prevesti kao strast ili opsesija – i smatra da je to ključ uspjeha, jer onda nema odustajanja.
2. Prisutvovala sam…
utrci Wings for Life World Run u Zadru. Za one koji možda ne znaju, to je humanitarna utrka koja se održava u isto vrijeme u 13 zemalja svijeta (i još u mnogim drugim preko aplikacije). Glavni sponzor je Red Bull, a svi prihodi od utrke idu za istraživanje ozljeda leđne moždine.
U toj utrci nije važno koliko možeš pretrčati ili prehodati, jer nije cilj zadani broj kilometara. Emocije su na toj utrci neopisive – krećeš se uz 9.000 ljudi, od kojih se mnogi kreću na štakama ili u kolicima. Nisam mogla sakriti suze, jer brzo shvatiš koliko uzimamo zdravo za gotovo svoje tijelo koje se može kretati. Naučiš se zahvalnosti i prestaneš kukati kada osjetiš umor nakon 15 kilometara.
3. Pogledala sam…
film Joker. To je zadnji dobar film koji sam pogledala. Inače volim filmove sa superjunacima (omiljena mi je Wonder Woman), a Joker ima i elemente psihološke drame i trilera, što također volim.
Zanimljivo je gledati priču iz perspektive antijunaka kojeg inače ne voliš. Film prikazuje razvoj karaktera i psihologije lika te kako je Joker postao zlikovac. Umjesto ljutnje ili bijesa, osjećala sam tugu i shvatila zašto je postao takav.
4. Posjetila sam…
Dubrovnik i oduševio me. Bila sam tamo u lipnju, prije velikih gužvi, pa smo mogli uživati u nesmetanoj šetnji starim gradom. Ljudi koji tamo rade toliko su navikli na strance da su me u ljekarni pozdravili na engleskom, ali kada progovorite hrvatski, razvuku veliki osmijeh.
Nikada se nisam osjećala toliko dobrodošlo u neki grad. Mediji često prikazuju Dubrovnik kao skupo mjesto, ali to nije točno. Popila sam kavu unutar zidina za 8 kuna, sladoled na Stradunu je 6 kuna, a pizza oko 50 kuna. Čim progovorite hrvatski, odmah dobijete popust. Zidine i pogled s njih su fantastični – uživali smo satima.
5. Preporučujem…
planinarenje. Nakon Nove godine, moja obitelj i ja počeli smo češće planinariti. Shvatili smo da previše vremena provodimo u stanu i nedostaje nam boravak u prirodi.
Blizu su nam Krndija i Papuk i stvarno je šteta što ih ne koristimo više. Fenomenalan je osjećaj maknuti se iz grada, biti na svježem zraku, među drvećem i hodati satima. Osjećaš se opušteno, bolje dišeš, zadovoljniji si i bolje spavaš.
Prvi intervju koji smo Vanja i ja vodile, u kojem možete saznati više o tome tko je Vanja, čime se bavi i gdje je možete pratiti, pogledajte u grupi Autentični Kreativci ili na ovom linku.
Puno pozdrava od vaše Pitalice,
Anita Kanđera 🌹
