Opet nam je stigao 5ti u mjesecu i vrijeme je za novih 5 poučnih, inspirativnih i motivirajućih odgovora naših autentičnih kreativaca.
Danas se ponovno družimo s vlasnicom obrta “Creative Guide” ili kako ju ja volim zvati allroundericom jer Sandra Bortek osim što je turistički vodič i suosnivačica aplikacije “Sight Run” vodi navedeni obrt kroz koji pruža marketinške usluge.
Sandra isijava neumornu energiju, uvijek je spremna na nove projekte, nasmijana i kreativna, upravo radi svega toga i idemo pročitati što nam može preporučiti od knjiga, putovanja i života.
Uživajte u čitanju i upoznavanju Autentične Kreativke 🙂
Pročitala sam….
knjigu “Iscjelitelj” od Noaha Gordona.
Iako ovo nije posljednja knjiga koju sam pročitala, jedna je od onih koje sam pročitala, a da mi nisu vezane za posao.
Knjiga mi je slučajno došla pod ruku. Uzevši je i pročitavši kratak sadržaj koji je radnju između ostalog smjestio u Perziju (današnji Iran, jednu od mojih omiljenih putnih destinacija) te načevši priču o otkrivanju posebnog dara glavnog lika, znala sam da je moram pročitati.
Knjiga mi je donijela više uvida iz različitih prespektiva.
Za mene je to
priča o upornosti, životnoj školi, propitkivanju postojećih spoznaja, otkrivanju novih za dobrobit drugih.
To je i priča o ljubavi i obitelji, o životu koji nam sprema nevjerojatne izazove i propitkuje naše osobne stavove. Osobno su mi je bila zanimljiva povijesna kulisa Perzije 11. stoljeća i razvoja medicine tog vremena.
Pristustvovala sam…
konferenciji “Bits&Pretzels”.
Uh, trenutna situacija me spriječila da prisustvujem nekim eventima kojima sam se posebno veselila ove godine, kao što je primjerice Digital Takeover.
Inače ciljano biram događanja na koja ću ići. Ne samo da se ide, već mi je važno koja predavanja će biti, koji predavači i što mogu tamo naučiti.
Konferencija koje se rado prisjećam je Bits&Pretzels koja se održava u Munchenu u listopadu. Na istoj sam bila prije dvije godine. To je startup konferencija, iznimno posjećena s brojnim odličnim predavanjima, workshopovima, pitchevima, networking događanjima. Zanimljivo je bilo vidjeti koliko je Njemačka drugačije raspoložena prema startupovima i kako su mladi tamo puno više zainteresirani za razvijanje novih ideja.
Organizacijski je to također bilo odlično posloženo.
Pogledala sam…
film “The Man Who Knew Infinity”.
Moram priznati da jako volim psihološke trilere, komedije i filmove bazirane na istinitim pričama. Često gledam i kratke dokumentarce i Tedx govore.
Ipak, istaknut ću posljednji film koji sam pogledala – The Man Who Knew Infinity. To je biografska drama o indijskom matematičaru Srinivasa Ramanujan koji iako nije imao formalnih znanja u matematici, imao je nevjerojatan dar posebno za rješavanje problema koji su se smatrali nerješivima.
Jako sam voljela matematiku pa sam možda iz sentimentalnosti odabrala ovaj film.
Poruka filma?
Smatram da iz svakog djela (filma, knjige, pjesme), svatko nađe poruku za sebe.
Ja sam ovog puta pronašla poruke upornosti, strpljenja i možda ono najvažnije za sve – formalna znanja su potrebna društvu kao potvrda vrijednosti, ali nisu nužna pojedincu da stvara i pridonosi društvu.
Da me se krivo ne shvati – da škola nam treba, ali za raditi određeni posao nekad formalno znanje nije i ne mora biti presudno. Znanje i iskustvo smatram puno važnijim i stoga dati priliku ljudima da rade može značiti otkrivanje iznimnih potencijala koji leže u nama. Naravno, naše osobno zalaganje i želja su tu nužni.
Posjetila sam…
Maroko.
Sad si me piknula. Muči me što ne mogu na put, a imala sam dosta planova za ovu godinu.
Zadnje drago putovanje mi je bila Kina koja me zaista oborila s nogu. No, i dalje bih rekla da mi je Maroko među top destinacijama. Ne mogu objasniti što je to točno što mi se tamo sviđa – atmosfera živahnih medina i sukova, ljudi, hrana, priroda…
Jedno je sigurno – pustinja je moje omiljeno mjesto. Volim njenu tišinu, ritmično jahanje deva preko dina, beskrajan nebeski svod koji se otkriva kako sunce nestaje, glazbu u vatru, izlaske sunca, pijesak među prstima… Da, da mogu, sada bih otišla u marokansku pustinju.
Preporučujem…
da nastavite prati ruke!
Malo se šalim, ali ima nešto ozbiljno u tome. Čini mi se da su ljudi kratkoročnog pamćenja i djelovanja i sve ovo što se posljednji mjesec-dva događa pokazalo je kako kao društvo možemo biti složni i kako kao pojedinci možemo biti sebični.
Nadam se da smo svi usvojili dobre navike. Iako često čujem kako sebe trebamo staviti na prvo mjesto, i zaista mislim da ne smijemo zaboraviti paziti na sebe, koliko god ovo zvučalo trivijalno mnogi su krivo shvatili tu misao. Ostavljam svakome da razmisli o ovome.
Moja poruka svima uvijek će biti – smijite se mnogo.
Kad i loše krene, tražite dobro.
Kada je teško, znajte da će biti bolje,
a kada nam je dobro naučite cijeniti ono što imate.
Nadam se da smo spoznali u posljednjih 40-ak dana što nam je zaista važno i bez čega (ne)možemo u životu. I uvijek bez panike. Panika troši energiju, a ne pomaže u rješavanju situacije/problema.
Budite mi svi dobro i uživajte u životu. Dozvolite i drugima oko vas da uživaju. Sreću ne tražite jer je već nosite u sebi. Ako je ne vidite, možda bi trebali provjeriti dioptriju. 🙂
Draga i inspirativna Sandra je toliko toga dobroga rekla da se nadam da vas je barem malo nadahnula. 2018te je i za stari portal “Autentični Kreativci” dala intervju pa ste slobodni pročitati ga OVDJE.
Pridružite nam se i u našoj istoimenoj grupi Autentični Kreativci na Facebooku koja spaja i umrežava kreativce poput Sandre.
Pozdrav od vaše Pitalice Anita Kanđera
