Sara Peranić, osnivačica je stranice “Sluša-lica“, bloga za mentalno zdravlje, partnerske odnose i osobni razvoj. Edukantica je za psihoterapeuta i strastveno vezana za svoje područje interesa.
Kroz svoje profile dijeli zanimljiv sadržaj s kojim se svatko od nas može poistovjetiti. Osvješćuje i nudi vrlo jasna, konkretna i jednostavna rješenja koja se odmah mogu primijeniti.
Radujem se što je pristala na intervju jer se od Sare puno toga može naučiti.
Stoga uživajte u upoznavanje kreativke Sare, pročitajte njene odgovore i poslije svega primijenite pročitano 🙂
1.Draga Sara, na tvojoj web stranici piše da si zaljubljenica u proučavanje ljudskog ponašanja i ovisnica o osobnom razvoju. Kako si došla do toga saznanja, kada je započelo i čime se točno trenutno baviš?
“Teško je odrediti točno kada je to krenulo, zapravo sam se već kao mala zamišljala u pomagačkoj profesiji, imala sam taj poriv da pomognem ljudima i odmalena sam išla na različite izvannastavne aktivnosti. Kroz studij sam jako puno volontirala, i uvijek me zanimalo što je u pozadini nečijeg ponašanja, zašto se netko ponaša na određen način. Teorija da su neki ljudi dobri, a neki zli nije mi sjela i tako se psihoterapijska škola pokazala kao pravi izbor za mene.
Što se tiče osobnog razvoja, rekla bih da se prijelomna točka dogodila na 5.godini fakulteta kada sam shvatila da se trenutno ne vidim u uredu s radnim vremenom, na jednom mjestu. Ne mislim da je to nešto loše niti da se sutra neću predomisliti, ali danas ne mislim da je to nešto u čemu bih ja bila zadovoljna. Budući da od 14. godine živim, uz pomoć roditelja, samostalno, naučila sam zarađivati i raspoređivati novac, i tako sam odradila ljetnu sezonu, upisala apsolventsku godinu i 365 dana posvetila svom osobnom razvoju. Učila sam, čitala, išla na edukacije, izazivala samu sebe – sve kako bih pomicala granice. U moru online predavanja i podcasta ipak bih izdvojila podcast Surove strasti jer su me priče tih ljudi potaknule da shvatim da je i ovdje, u Hrvatskoj, moguće zarađivati od nečega što volimo raditi.
Mi ljudi nismo naviknuti propitivati svoja uvjerenja, pa tako ni uvjerenja o novcu. A mnogi od nas su odrasli u okruženju gdje se vjeruje da se poštenim radom ne može steći puno novca (ma da je „puno“ diskutabilan pojam), da se za novac treba jako mučiti itd, što automatski isključuje bilo kakav užitak. Budući da je prosječno radno vrijeme 8h što je trećina našeg dana, vrlo je važno za mentalno zdravlje osjećati zadovoljstvo na radnome mjestu. Tako sam došla na ideju da si ga sama kreiram.
Pokrenula sam blog za osobni razvoj, mentalno zdravlje i partnerske odnose Sluša-Lica. To su teme o kojima već godinama čitam i učim i primjećujem koliko malo informacija o tome šira populacija ima, a koliko su korisne i potrebne. Stvorila sam platformu na kojoj će ljudima biti dostupne provjerene informacije, ali napisane na svima razumljivom jeziku. Trenutno je sve što radim besplatno, ali je u planu uskoro pokrenuti i neke druge projekte kroz koje bih se financirala. “
2.Diplomirala si socijalnu pedagogiju, trenutno si polaznica edukacije za psihoterapeuta a na svojim društvenim mrežama dijeliš mnoštvo savjeta upravo iz navedenih područja. Prenosiš li nam sve što si i sama naučila, saznala, primijenila?
“Da, dnevno konzumiram i stvaram puno sadržaja i većinu toga prvo isprobam kod sebe. Kao što si navela, studirala sam, a sada se i dodatno specijaliziram u području ljudskog ponašanja, no i u slobodno vrijeme sadržaj koji biram je usmjeren prema tome. To je moja strast i teško je razgraničiti gdje počinje posao, a završava hobi. Primjerice, puno čitam o partnerskim odnosima i iz iskustva mogu reći da mi je to značajno pomoglo u izgradnji veze kakvu sam željela i kakvu imam. Rekla bih da koliko se nečemu posvetimo, takvo će i biti. Mnogi se danas usmjeravaju poslu i plaći, a malo tko promišlja o svom mentalnom zdravlju i odnosima. Zanimljivo je to što tek kada smo zadovoljni i zdravi možemo raditi bolje i produktivnije. To su neke od ideja koje promičem na blogu. Drugo što bih izdvojila je toliko nužan izlazak iz comfort zone. To stalno preporučam ljudima i to i sama živim. Vjerujem da je to jedini put prema osobnom napretku. Uživam u tome iako moram priznati da kada je teško, a svaki početak je takav, pomislim „jel mi ovo zaista trebalo, zašto nisam ušutkala znatiželju“ (smijeh).
Naravno, postoje i neke stvari koje ne dijelim (još) na blogu. Naime, kada pišem obraćam se većem broju ljudi i nudim informacije za rad na sebi. No, ponekad nam je na tom putu potrebna pomoć terapeuta, ponekad ne možemo sami i zato se trudim govoriti javno o potrebi za time, ali u samu bit ne mogu ulaziti. Prvi je razlog taj što sam tek edukantica i moram još mnogo učiti da bih postala psihoterapeut, drugi je taj što ne poznajem drugu stranu koja čita moje tekstove, a treće što je proces osobnog razvoja često kompleksan i zahtjevan, i određene teme jednostavno ne stanu u kratke objave od nekoliko rečenica jer ostavljaju previše prostora za pogrešnu interpretaciju. “
3.Primijetila sam da si najaktivnija na svom Instagram profilu koji je u kratko vrijeme znatno napredovao. Odgovara li ti način komunikacije na Instagramu? Zašto si odabrala baš taj način komuniciranja s ljudima i kako organiziraš svoje vrijeme/planove oko angažmana u online svijetu?
“Instagram i Facebook sam pokrenula istovremeno, no Instagram je prevladao, i posvetila sam se tome gdje mi se ljudi javljaju. Prednost Instagrama je ta brzina komunikacije i jednostavnost izmjene sadržaja. Volim kada mi ljudi pišu, a budući da pišem o temama koje nas se svih tiču (overthinking, manjak samopouzdanja, stres, problemi u vezi…) ljudi se u tome vrlo često pronađu. Mislim da je jedna od najvećih prednosti mog profila to što ljudi izravno mogu vidjeti da nisu sami i da nisu jedini u nekim životnim situacijama nego da svatko svoje probleme čuva daleko od javnosti. Naime, kada stavljam ankete, ljudi anonimno i iskreno odgovaraju, a rezultati su javno vidljivi i primjećujem koliko ljudi osjete olakšanje kada vide da i drugi ljudi proživljavaju iste strahove, emocije ili nesigurnost u sebe. Uz to jako puno pišem za newsletter i blog jer vidim da ljudima odgovara ta pisana komunikacija, iako sam nedavno pokrenula i podcast koji i kod nas postaje sve veći trend.
Imam 24h u danu i ispunila bih si dan da traje još toliko, uvijek bih voljela još nešto, ali ono što mi osigurava konzistentnost u davanju sadržaja je priprema unaprijed. Ovaj cijeli projekt sam počela pripremati puno prije nego što sam krenula online. Na samom početku kad vam je sve novo mnogo vremena oduzmu tehničke stvari i stoga je dobro imati sadržajne stvari „na lageru“. Ja sam imala 10 napisanih tekstova, još nekoliko njih u izradi i barem 20 objava za društvene mreže. Ima dana kada imate inspiracije i to treba iskoristiti za pisanje. Mislim da rokovi ograničavaju kreativnost i zato preporučam kvalitetnu pripremu svima koji kreću u blogerski svijet.
Sada kad blog živi već preko 6 mjeseci puno manje pripremam sadržaj unaprijed, a puno više osluškujem što je ljudima potrebno, o čemu mi pišu, što pitaju i temeljem toga kreiram tekstove. “
4.Navela si i da je blog nastao kao rezultat osobne frustracije. Dijeliš mnogo savjeta vezanih uz emocije, očekivanja okoline, uvjerenjima i slično, teme koje su izrazito važne za sve nas, teme na kojima po meni radi još premalo ljudi, teme koje bi se mogle sve svrstati pod mentalno zdravlje. Zašto je mentalno zdravlje toliko važno i na koji način bi ljudi trebali započeti rješavati i njegovati svoje misli.
“Blog sam pokrenula kako bih ponudila ono što je meni nedostajalo – kvalitetno, pitko i zanimljivo štivo uz jutarnju kavicu. Obožavam taj ritual i vrijeme za sebe, a kako mnogi kažu da ih zanima psihologija pomislila sam da bi takvo štivo dobro došlo još nekome.
Rekla bih da smo mi ljudi svoj najveći resurs, ali u kojeg rijetko tko ulaže. Ja sam svoj alat za posao, ako ne vodim računa o alatu, ni posao ne može biti dobro obavljen. Tako doživljavam važnost mentalne higijene. Psihičko zdravlje nije ništa manje važno od fizičkog, dapače. Zamislite što bi se dogodilo da ignorirate slomljenu nogu ili porezotinu na ruci. Iste te posljedice događaju se sa psihičkim ranama, samo što mi imamo sposobnost da ignoriramo emocionalne signale i glumimo da ih nema. Znate kako polica kad ju natrpate stvarima puca s druge strane, a s prednje se čini da je sve super? Tako je nekako i s mentalnim zdravljem. Jako je važno u životu naći balans, unutarnje zadovoljstvo, izgraditi kvalitetne odnose – a vrlo često nam u tome mogu pomoći terapeuti. U svijetu je to normalno, nadam se da će postati i kod nas.
Prvi korak je prestati izbjegavati neugodne emocije, suočiti se s njima i vidjeti odakle dolaze. Kad taj korak napravite, vrlo često se drugi korak nametne kao logičan slijed. Osvještavanje je nevjerojatno snažna navika. Ponekad na svom blogu pitam ljude kakve su njihove misli tijekom dana, kakav je ton njihovog unutarnjeg glasa? Puno o sebi možemo naučiti kroz to.
Ako ne znate sami, potražite pomoć savjetodavnog terapeuta ili psihoterapeuta.”
5.Slušala sam te nedavno u jednom live-u. Jasnoća i konkretnost s kojom ti objašnjavaš pitanja koja ti se postavljaju je izuzetna. Imaš li možda preporuku za naše čitatelje koje edukacije/ljude/knjige bih preporučila za osobni i poslovni rast i razvoj, edukacije koje su tebi pomogle shvatiti što želiš u životu i zašto, te kako jasnije komunicirati s ljudima? Poznam mnogo stručnih osoba koji se bore za jasnoćom prenošenja znanja pa vjerujem da će ovo koristiti mnogima.
“Hvala ti! Rekla bih da su za otkrivanje svoje strasti potrebna dva velika koraka: prvi je da njegujete svoju autentičnost, a drugi da isprobavate dok ne pronađete ono za što ćete ujutro ustajati.
Prvi korak podrazumijeva da slušate sebe, a ne očekivanja okoline. To samo zvuči jednostavno, a zapravo je cijeli proces. To nije nešto što će se dogoditi samo od sebe nego nešto čemu se treba posvetiti. Kako? Pronađite edukacije ili radionice za osobni razvoj gdje ćete uopće osvijestiti da postoje neka uvjerenja koja vas koče (ako ne nalazite to preporučam savjetodavne terapeute ili psihoterapeute) te pronađite mentora/coacha. Mislim da je kombinacija toga dobitna.
Od knjiga bih preporučila: Put kojim rjeđe se ide, Teorija izbora, Put sreće, Nanovo se stvoriti, Zašto se niste ubili? itd. Od pocasta Surove strasti, i njihove lektire u kojima sažimaju knjige iz područja biznisa u 30min što je idealno za nekoga tko se želi usavršavati, a ne stigne čitati. Za mene je najznačajnija edukacija za osobni i profesionalni razvoj naravno ova iz psihoterapije, a iz područja vođenja bloga i općenito razvoja posla radionica Jovane Miljanović “Biznis po tvojoj mjeri”.
Drugi je korak isprobavanje. Kroz volontiranje sam prošla različita iskustva i edukacije dok mi se nije iskristaliziralo što ne želim i što želim, ma da se to i sada nadograđuje i mijenja. Kako se kaže, život se ne broji godinama nego iskustvima, rekla bih da vam se neke kockice poslože kada doživite razna iskustva iz kojih narastete. Ali, to ne treba čekati nego se sam gurati van granica ugode i tako si stvarati prilike za napredak. U zoni ugode nema napretka, sve je već poznato. Nekome je to dovoljno, nekome nije. Svaka radionica i edukacija vas može naučiti nečemu, ako ste otvoreni za to, stoga krenite. Za primjer bih izdvojila radionicu fraktalnih crteža zato što je to bilo nešto potpuno drugačije od onog što inače radim, osim toga mislim da nisam umjetnički nastrojena i da ne znam crtati, a povrh svega sam bila skeptična oko čitanja osobe kroz crtež. Radionica me oduševila, podsjetila koliko je važno širiti okvire i poglede, koliko naše misli kreiraju naš život iako ih nismo uvijek svjesni itd. Bilo je tu još mnogo stručnih edukacija, ali ovim primjerom želim pokazati kako se ne treba držati samo strogo jednog područja, nego izazivati sebe na razna iskustva kako bismo rasli kao osobe.
A što se tiče prenošenja znanja, prvi je uvjet da znamo o čemu pričamo i da smo sigurni u to i u sebe. Tek kada poznajemo sadržaj o kojem pričamo, možemo krenuti razmišljati kako to objasniti nekome tko o tome ne zna ništa. Ono kako ja to radim je da zauzmem perspektivu čitača ili slušača. Dakle, pratim tok misli i provjeravam je li sve logično rečeno. Uz to jako volim primjere i metafore jer mislim da kroz njih najbolje učimo. U ovome je važno zauzimanje tuđe perspektive, što neće olakšati samo prenošenje znanja nego i unaprijediti kvalitetu svih vaših odnosa. Moram spomenuti da sam završila Govorničku školu Ivo Škarić te se nekoliko godina bavila debatom što je značajno utjecalo na formiranje mojih misli.
O svemu ovome sam više pisala na www.slusa-lica.com u tekstovima Kako biti autentičan? I Kako pronaći sreću? te kroz razne objave na Instagramu.
Za kraj bih rekla da mi iz svakog iskustva odlazimo promijenjeni, a da je na nama odgovornost da si stvaramo više prilika za različita iskustva.”
Zahvaljujem Sari na svemu što radi, primjenjuje i dijeli sa svima nama. Što nam je kroz ovaj intervju približila koliko je mentalno zdravlje važno i da je osobni rast i razvoj ključan aspekt za napredak u životu.
Ako želite čitati i o drugim ambicioznim i proaktivnim ljudima, pozivam vas da nam se pridružite u grupi “Autentični Kreativci“, gdje dijelimo nove, zanimljive priče, projekte, događaje, edukacije i savjete ljudi poput Sare.
Pozdrav od vaše biz mentorice Anite Kanđera .